Suvremena interpretacija tradicije

Muzej Sinjske alke svečano je otvoren 8. kolovoza 2015. u sam osvit proslave tristote obljetnice Sinjske alke. Tako je ozračju tri stoljeća slavlja postojanja Viteško alkarsko društvo i muzejski fundus starih alkarskih odora i opreme našao mjesto pod primjerenim krovom i u sugestivno uređenu ambijentu. Počeci Muzeja Sinjske alke sežu stotinjak godina unatrag, kada su se javile prve zamisli o posebnom prostoru, koji bi služio za potrebe Alke i Viteškog alkarskog društva, u to doba bez nekretnina.

U vremenu nakon Drugoga svjetskog rata alkarske odore, oružje i oprema bili su kao posebna zbirka smješteni u Muzeju Cetinske krajine, da bi zatim, do 1990-ih, bili izloženi kao priručna zbirka u prostorima Viteškog alkarskog društva u nekadašnjoj kući Krune Tripala, vojvode s početka 20. stoljeća. Navedena je kuća zatim, otkupom od nasljednika, 1990-ih većim dijelom došla u vlasništvo Viteškog alkarskog društva. Još u 1980-ima Viteško alkarsko društvo došlo je u vlasništvo dijela Kvartira, spomeničkog bloka vojarni iz 18. i 19. stoljeća. Početkom 21. stoljeća od Hrvatske vojske preuzet je u vlasništvo cijeli blok Kvartira te se od tada počinje ostvarivati starija zamisao o alkarskom sjedištu mnogo prikladnijem od dotadašnjeg u nekadašnjoj Tripalovoj kući „ispod crkve“, na Šetalištu Alojzija Stepinca.

Koncepciju stalnog postava Muzeja sinjske alke osmislili su Joško Belamarić i Ante Milošević / Snimio Ilija Veselica

Važan korak u ostvarenju alkarskog muzeja bio je Prostorni program i cjelovita Koncepcija stalnog postava Alkarskog muzeja u Sinju što su ih zajedno razradili muzeolog Ivo Maroević i arhitekt Duško Dropulić 1987. imajući u vidu prostor Kvartira. Dvori i Muzej konačno su oblikovani prema arhitektonskom projektu Građevinsko-arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Splitu i glavnog projektanta Ante Kuzmanića – izabranu na arhitektonskom natječaju što ga je 2001. provelo Viteško alkarsko društvo. Koncepciju stalnoga postava Muzeja Sinjske alke i uređenja prostora Alkarskih dvora u muzejskoj funkciji priredili su Joško Belamarić i Ante Milošević, a projekt uređenja Nikolina Jelavić-Mitrović.

Stručni i volonterski doprinosi

Oblikovanjem Alkarskih dvora u starim Kvartirima konačno su se stekli uvjeti da viteška igra Sinjska alka dobije reprezentativan muzejski okvir, čitave godine dostupan javnosti, namjernicima, ekskurzijama i, prije svega, samim Sinjanima. Tako je u ozračju slavlja trećega stoljeća postojanja Viteško alkarsko društvo i muzejski fundus starih alkarskih odora i opreme našao mjesto pod prikladnim krovom i u sugestivno uređenu ambijentu.

Pri realizaciji projekta koji je iniciralo Viteško alkarsko društvo Sinj dugi niz godina sudjelovali su brojni članovi Viteškog alkarskog društva u suradnji s Arhitektonskim biroom Ante Kuzmanić (Ante Kuzmanić, Marin Kaliterna i Darinka Kuzmanić). Autori muzeološke koncepcije bili su Ante Milošević iz MHAS-a te Joško Belamarić s Instituta za povijest umjetnosti – Centar Cvito Fisković. Likovni projekt stalnog postava izradila je Nikolina Jelavić Mitrović, a restauraciju su odora, oružja i konjske opreme te izradu replika obavili djelatnici Hrvatskog restauratorskog zavoda. Akademski kipar Hrvoje Dumančić autor je figura konja te ljudskih lica i ruku, a prema kiparovim predlošcima izradila ih je tvrtka Neir d.o.o.  Filmsku arhivsku građu ustupili su Filmski arhiv Hrvatske radiotelevizije s urednikom Vladimirom Brnardićem, Hrvatska kinoteka – Hrvatski državni arhiv, Jugoslavenska kinoteka Beograd, Fondazione Sa Sartiglia, Oristano iz Italije, te Trka na prstenac na Barbanu.

Muzej alke doseže najviše muzejske standarde, kako prezentacijske, tako i tehnološke

Audiovizualni materijal izradili su Hrvatska radiotelevizija i Kinoteka, u režiji Dražena Žarkovića, Darka Drinovca i Ljube Zdjelarevića. Tekstove u postavu muzeja na engleski jezik preveo je Graham McMaster. Multimedijalni sustav i aplikacije izveli su AVC Zagreb i Kinoteka, dok je vizualni identitet osmislio Boris Ljubičić – Studio Internacional. Ostali stručni suradnici, povjesničari i etnolozi su Marko Rimac, don Josip Dukić i Silvio Braica. Uz gore nabrojene u pripremi i realizaciji projekta veliki volonterski doprinos dali su brojni članovi Viteškog alkarskog društva: alkari, alkarski momci, članovi uprave.

Bogatstvo interaktivnih sadržaja

Muzej Sinjske alke jedan je od najsuvremenijih muzeja u Republici Hrvatskoj. Stalnim postavom doseže najviše muzejske standarde, kako prezentacijske tako i tehnološke. Brojni interaktivni sadržaji pobuđuju sva osjetila posjetitelja. To je suvremeno organizirana baštinska ustanova koja prezentira alkarske odore, opremu i oružje s multimedijalnim instalacijama, filmovima i sl. Priča koju Muzej Sinjske alke izlaže svojom arhivskom građom nezamjenjiv je dio povijesti Sinja i Cetinske krajine, duboko ukorijenjen u kolektivnu hrvatsku memoriju. Osnovna je misao vodilja Muzeja da svakom posjetitelju približi nezamjenjiv doživljaj Sinjske alke, koje je vrijednost prepoznao i UNESCO uvrstivši je 2010. na Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.

Stalni postav počinje alkarskom povorkom, koja prikazuje četrnaest tipičnih ljudskih i osam tipičnih konjskih sudionika, a s pomoću suvremene tehnologije i multimedijalnih sadržaja statične su figure oživljene. U sljedećoj prostoriji posjetiteljima je prezentirana karta Cetinske krajine kako bi se upoznali s time tko sve smije trčati Alku. Prikazani su sudionici Alke, njezina pravila i sama igra. Na cijeloj dužini triju zidova nalazi se vitrina tlocrtnog E-oblika, koja prikazuje segmente odore i opreme: momka, alkara, alkarskih konja i konja Edeka. Kako bi posjetiteljima ponudili potpuni doživljaj Alke u prostoru koji je u punoj visini, izložen je alkar na konju u položaju kako gađa alku. Na zidu, bočno od alkara u trku, projicira se film s publikom na Alci, kako sadašnjom tako i publikom tijekom povijesti. Film prate karakteristični zvukovi: galop u tišini, zvuk sudaranja koplja i alke, uzdasi i pljesak publike, mačkule ako je pogodak u sridu...

Na galerijskom dijelu postava prikazane su cjeline na interaktivan način: Bitka kod Sinja 1715, Sinjski grad, arhivsko gradivo, komparativna kopljanička natjecanja tijekom povijesti i cjelina sa slavodobitnikom. Prvi segment prostora sadržava nastavak cjeline s Bitkom, a prikazuje i preostale predmete iz bitke. Na samostojećem pultu, u središtu toga segmenta, nalaze se dva ekrana osjetljiva na dodir, a prikazuju animiranu videoigru Bitku kod Sinja 1715. Na parapetu ograde pult je s trima ekranima koji prikazuju komparativna kopljanička natjecanja u Hrvatskoj i Europi.

Vitrina slavodobitnika

Posljednji segment posvećen je slavodobitnicima. U nastavku zidnog elementa nalazi se svojevrsni zid slavnih i zaslužnih ljudi u povijesti Alke. Na središnjem je mjestu vitrina sa slavodobitnikom na konju. Pored vitrine nalazi se upravljačko mjesto, povezano s videozidom preko puta vitrine slavodobitnika. Na njemu se nalaze svi poznati slavodobitnici predstavljeni po godinama osvajanja Alke. Posjetitelj može odabrati godinu koju želi i vidjeti tko je tada dobio Alku.

Postav u ovom prostoru završava arhivom koji se pretražuje na trima velikim ekranima osjetljivim na dodir, a montirani su na pult koji gleda prema prostoriji s povorkom. Ekrani funkcioniraju kao veliki arhiv Alke, odnosno baza podataka u kojoj se mogu saznati zanimljivosti o Sinjskoj alci u svim povijesnim razdobljima kroz koja je uspješno prošla do danas.

Muzej se u nekoliko godina postojanja ponosi kao dobitnik brojnih nagrada. Nominiran je za najbolji europski muzej 2017. (EMYA 2017). Dobitnik je zlatne plakete međunarodne kulturnoturističke nagrade Plautilla 2017. Forum slavenskih kultura dodijelio je Muzeju nagradu za storytelling (ŽIVA Award 2016), a ušao je i u finale za nagradu Kulturna atrakcija godine 2016. koju dodjeljuje Hrvatska turistička zajednica.

Posljednja i najveća nagrada stigla je u ljeto ovo godine. Riječ o prestižnoj nagradi Europske Unije Europa Nostra za 2018. Tu nagradu dodjeljuju Europska komisija i vodeća europska mreža za baštinu Europa Nostra za velika postignuća u konzervaciji, istraživanju, predanom radu te obrazovanju, osposobljavanju i podizanju razine osviještenosti o važnosti očuvanja kulturne baštine u okviru Unije. Kruna je to na sva dosadašnja priznanja i poticaj za budućnost.